Hrvatski Bog Mars Lektira – Kratki Sadržaj

Nevio Šetić svojim romanom “Hrvatski bog Mars” stvorio je jedno od najvažnijih djela hrvatske fantastične književnosti koje učenici često susreću kroz školsku lektiru. Ovaj futuristički roman iz 1922. godine donosi viziju budućnosti koja istovremeno fascinira i provocira čitatelje svojom jedinstvenošću.

“Hrvatski bog Mars” je alegorijski roman koji kroz science fiction elemente kritizira društvene i političke prilike svoga vremena, spajajući fantastiku s oštrom društvenom kritikom u djelu koje je daleko nadmašilo svoju epohu.

Roman koji je nastao prije gotovo stoljeća pokazuje kako literatura može biti vremenski most između prošlosti i budućnosti. Šetićeva imaginacija stvara svijet u kojem se prepoznaju univerzalne ljudske dileme, što čini ovo djelo relevantnim i za današnje generacije čitatelja koji traže odgovore na pitanja koja su mučila čovječanstvo kroz stoljeća.

Uvod u lektiru i pisca

Nevio Šetić — ime koje možda neće odmah zazvoniti u ušima većine čitatelja, ali čovjek koji je stvorio nešto… pa, prilično nevjerojatno. Ovaj istrski pisac (rođen 1876. u Pazinu) bio je далеко ispred svog vremena kada je 1922. godine objavio “Hrvatski bog Mars”. I ne, to nije greška — stvarno je netko prije sto godina napisao znanstvenofantastični roman na hrvatskom jeziku!

Šetić nije bio tipičan književnik tog doba. Radio je kao novinar, pisao je za razne listove, a onda je… boom — odlučio stvoriti futurističku viziju koja će čitatelje baciti iz 1922. direktno u daleku budućnost. Čista smjelost, ako pitate bilo koga tko se ikad pokušao uhvatiti u koštac s pisanjem znanstvene fantastike.

Što čini “Hrvatski bog Mars” posebnim? Pa, za početak — ovo je prvi hrvatski SF roman. Ne zafrkavam se. U vremenu kada su se pisci uglavnom bavili realizmom ili romantizmom, Šetić je rekao “ma daj, koga to zanima” i zaronио u svijet tehnoloških čuda i društvenih eksperimenata.

Roman prati priču o društvu budućnosti gdje znanost vlada, a ljudski odnosi… pa, to je već druga priča. Šetić koristi alegoriju kao skalpel — reže kroz tadašnje društvene probleme dok čitatelja vodi kroz labirint futurističkih scenarija. Doslovno spaja ono što vidimo danas (tehnološki napredak) s onim što se nikad neće promijeniti — ljudsku prirodu s njenim manama i vrlinama.

I evo zašto je ovo važno za maturante: djelo pokazuje kako se literatura može koristiti kao društveni mikroskop. Šetić nije samo maštao o budućnosti — komentirao je sadašnjost kroz futurističku prizmu.

Kratki sadržaj

“Hrvatski bog Mars” nudi kompleksan narativ koji se razlaže kroz četiri ključne faze. Roman prati putovanje protagonista kroz futurističko društvo gdje znanstveni napredak kolidira s ljudskim vrijednostima.

Uvod

Roman počinje u 25. stoljeću gdje glavni junak, mladić po imenu Marko, živi u društvu potpuno preuređenom znanstvenim dostignućima. Šetić čitatelje odmah postavlja u svijet gdje se ljudi kreću zračnim vozilima, a komunikacija odvija pomoću naprednih tehnoloških uređaja. Ovo futurističko okruženje nije slučajno odabrano — autor koristi daleku budućnost kao ogledalo za kritiku svoga vremena.

Društvo u kojem se Marko nalazi karakterizira strogu hijerarhiju zasnivanu na znanstvenom znanju. Vladajuća klasa, poznata kao “Marsovci”, donosi sve važne odluke zasnovane isključivo na znanstvenim principima. Obični ljudi, nazvani “Zemljani”, žive podređeno i bez mogućnosti utjecaja na vlastitu sudbinu.

Marko se već u početku pokazuje kao karakter koji propituje postojeće stanje. Njegova prirodna sklonost ka humanističkim vrijednostima sukobljava se s dominantnim znanstvenim svjetonazorom. Šetić vješto koristi Markovu perspektivu kako bi čitateljima predstavio dileme ovog neobičnog društva.

Kroz početne stranice romana jasno se ocrtava autorova kritika pozitivizma i slijepog povjerenja u znanost. Šetić upozorava na opasnosti društva koje zaboravlja ljudskost u korist tehnološkog napretka.

Zaplet

Središnji zaplet romana nastaje kada se Marko zaljubi u djevojku koja pripada nižoj društvenoj klasi. Ova ljubav predstavlja direktno kršenje društvenih normi i postavlja protagonista pred težak izbor između osobne sreće i društvenih očekivanja.

Ljubavna priča nije samo romantična. Šetić je koristi kao alegoriju za sukob između ljudskih emocija i racionalne kontrole. Markova ljubav simbolizira sve ono što znanstveno društvo pokušava eliminirati — spontanost, irracionalnost, duboke osjećaje koji se ne mogu mjeriti ili kontrolirati.

Konflik se dodatno zaoštrava kada vladajuće strukture odlučuju provesti “znanstvenu reformu” koja će potpuno eliminirati emotivne veze među ljudima. Ovaj plan uključuje odvajanje djece od roditelja i uspostavljanje sustava gdje se svi odnosi reguliraju znanstvenim formulama.

Marko se suočava s rastućim otporom prema sistemu koji ga okružuje. Njegove sumnje prerастају u aktivno pobunjivanje kada shvati da ga vlasti pokušavaju koristiti kao primjer “uspješne adaptacije” na novi sustav. Šetić majstorski prikazuje Markovu unutarnju borbu između želje za pripadanjem i potrebe za autonomijom.

Drama dostiže vrhunac kada Marko mora birati između spašavanja svoje ljubljene i prihvaćanja vladajućeg poretka koji bi mu omogućio privilegovan položaj u društvu.

Rasplet

Markova odluka da se pobuni protiv sistema dovodi do dramatičnog obrata u narativu. On organizuje skupinu istomišljenika koji dijele njegovu viziju društva zasnovanog na humanističkim vrijednostima, a ne samo na znanstvenim principima.

Pobuna koju Marko predvodi nije nasilna revolucija, već pokušaj stvaranja alternativnog načina življenja. Šetić pokazuje kako se mala skupina odlučnih pojedinaca može suprotstaviti represivnom sistemu koristeći upravo one kvalitete koje sistem pokušava suzbiti — kreativnost, solidarnost i ljubav.

Kroz finalne poglavlje romana čitatelji svjedoče transformaciji glavnog junaka. Marko se od pasivnog promatrača razvija u aktivnog reformatora koji pokušava pomiriti tehnološki napredak s ljudskim vrijednostima. Ova evolucija karaktera oslikava Šetićevu viziju idealnog društva.

Autorovo rješavanje konflikta između znanosti i humanizma nije jednostavno. Šetić ne zalаže се za potpuno odbacivanje tehnološkog napretka, već za jeho integraciju s tradicionalnim vrijednostima. Roman završava svojevrsnim kompromisinom gdje se znanstvena dostignuća stavljaju u službu ljudskosti, a ne obrnuto.

Finalni čin romana ostavlja čitatelje s pitanjima o prirodi napretka i cijeni koju društvo plaća za tehnološki razvoj.

Zaključak

“Hrvatski bog Mars” završava Šetićevom porukom o važnosti održavanja ravnoteže između napretka i humanosti. Kroz Markovo putovanje čitatelji uče da istinski napredak nije moguć bez uvažavanja osnovnih ljudskih potreba i vrijednosti.

Roman se ne završava happy end-om u tradicionalnom smislu. Umjesto toga, Šetić pruža realističnu sliku društvenih promjena koje zahtijevaju dugotrajan rad i kompromise. Markovo društvo na kraju romana i dalje se bori s mnogim problemima, ali sada postoji nada da će buduće generacije pronaći bolji put.

Šetićeva vizija budućnosti pokazuje se kao upozorenje i nadahnuće istovremeno. Autor poručuje da tehnološki napredak sam po sebi nije ni dobar ni loš — sve ovisi o tome kako ga društvo koristi i usmjerava.

Kroz alegorijsku formu Šetić uspješno komentira probleme svoga vremena koji ostaju relevantni i danas. Roman postavlja temeljna pitanja o prirodi napretka, ulogama znanosti u društvu i važnosti očuvanja ljudskosti u svijetu koji se sve više oslanja na tehnologiju.

Završetak romana ostavlja čitatelje s osjećajem da je priča tek počela — da su Marko i njegova zajednica samo pokrenuli promjene koje će se razvijati dugo nakon posljednjih stranica knjige.

Tema i ideja djela

Šetićeva tema u “Hrvatskom bogu Marsu” je — zapravo — prilično jednostavna na površini… ali dublje? To je pravi labirint ideja koji će vam mozak zavrtjeti u krugove (na dobar način).

Glavni fokus djela je vječna borba između napretka i humanosti. Šetić postavlja pitanje koje i danas grize savjest: što se događa kad znanost i tehnologija postanu važniji od ljudskih emocija? U ovom futurističkom društvu 25. stoljeća vladaju “Marsovci” — ne oni iz svemira (haha), već ljudi koji su prihvatili potpuno racionalan pristup životu.

Tema ljubavi kao pobunjeničke sile prolazi kroz cijelo djelo poput crvene niti. Kad se Marko zaljubi u djevojku iz niže klase… boom! Tu počinje pravi konflikt. Nije to obična Romeo-i-Julija priča — Šetić koristi ljubav kao alegoriju za sve što čini život vrijednim življenja.

Druga ključna tema je kritika autoritarnih sustava. Pisac kroz alegorijski pristup kritizira tadašnje političke prilike, ali njegova poruka vrijedi i danas. Kad društvo počne tretirati ljude kao brojeve u sustavu — e pa, tu stvari kreću po zlu.

Šetićeva genijalna ideja leži u tome što ne osuđuje napredak sam po sebi — već upozorava na opasnosti kad se zaboravi čovječnost. Njegova vizija budućnosti služi kao ogledalo prošlosti… i sadašnjosti.

Analiza likova

Marko nije tipičan književni junak – više je kao onaj prijatelj koji postavlja neugodna pitanja na zabavi kad svi drugi samo žele uživati. Šetić ga je oblikovao kao intelektualca koji živi u društvu gdje su emocije postale smetnja… što je prilično ironično kad razmislite o tome.

Kroz Markovu perspektivu čitamo jedno od najzanimljivijih putovanja u hrvatskoj fantastici. On počinje kao konformist (znam, znam – nije baš seksi početak), ali postepeno razvija kritično mišljenje. Njegova transformacija od pasivnog promatrača do aktivnog buntovnika čini srž romana. Kad se zaljubi u djevojku iz niže klase, Marko se suočava s klasičnim “srce protiv razuma” dilemom – samo što je ovdje razum doslovno vladajući princip društva.

Šetić koristi Marsovce kao alegoriju za autoritarne elite svog vremena. Ovi vladajući znanstvenici predstavljaju opasnost kada racionalnost postane jedina vrijednost. Njihova “znanstvena objektivnost” postaje maska za kontrolu – prilično proročansko za 1922. godinu, zar ne?

Ženski lik Markove ljubavi služi kao simbol potlačenih društvenih slojeva, ali isto tako predstavlja i emocionalnu stranu ljudskosti koju sustav pokušava eliminirati. Šetić pametno koristi ljubavnu priču kao vozilo za veće društvene komentare.

Karakterizacija kod Šetića funkcionira na dva nivoa – likovi su istovremeno individualni ljudi s vlastitim dilemama i simboli većih društvenih snaga.

Književni elementi

Šetić koristi fascinantnu mješavinu književnih tehnika koje čine “Hrvatski bog Mars” pravim remek-djelom hrvatske fantastike. Alegorija dominira kroz cijeli roman — dok čitatelji prate Markovu priču u 25. stoljeću, autor zapravo drži ogledalo tadašnjem društvu. Svaki “Marsovac” u romanu predstavlja autoritarnu figuru iz Šetićevog vremena, a znanstvena diktatura postaje metafora za političko ugnjetavanje.

Simbolika prožima svaku stranicu — Mars kao planet rata simbolizira destruktivnu snagu nekontrolirane vlasti, dok Markova ljubav prema djevojci iz niže klase predstavlja pobunu ljudskosti protiv hladne racionalnosti. Šetić vješto koristi kontrast između sterilnog znanstvenog svijeta i topline ljudskih emocija, stvarajući napetost koja čitatelje drži u neizvjesnosti.

Fantastični elementi nisu samo ukras već funkcionalni alat društvene kritike. Šetić ne piše o budućnosti radi budućnosti — on koristi futurističke vizije kako bi čitatelji prepoznali probleme svog vremena. Ova tehnika “estrangement” efekta čini poznato nepoznatim, prisiljavajući čitatelje da drugačije sagledaju vlastito društvo.

Narativna struktura prati klasični obrazac razvoja, no Šetić uvodi nelinearne elemente koji odražavaju složenost modernog svijeta. Kroz unutrašnji monolog Marka, čitatelji dobivaju uvid u psihologiju lika koji se suočava s fundamentalnim životnim izborima.