Umišljeni Bolesnik Lektira – Kratki Sadržaj

Molièreova komedija “Umišljeni bolesnik” već stoljećima oduševljava čitatelje svojom duhovitom kritikom hipohondrije i medicinskih šarlatana. Ovo remek-djelo francuske klasike donosi nam nezaboravan lik Argana, čovjeka opsjednutog vlastitim zdravljem do te mjere da postaje smiješan svima oko sebe.

“Umišljeni bolesnik” satirično prikazuje Argana, hipohondra koji vjeruje da je smrtno bolestan unatoč tome što je potpuno zdrav, dok Molière kroz humor kritizira tadašnju medicinu i ljudsku sklonost prema pretjerivanju.

Kroz Arganove nevolje i komične situacije, Molière majstorski razotkriva koliko daleko čovjek može ići u samoobmani. Analiza likova, tema i simbolike otkrit će zašto je ova komedija još uvijek aktualna i zašto se smatra jednim od najvažnijih djela svjetske književnosti.

Uvod u lektiru i pisca

Jean-Baptiste Poquelin – poznatiji pod umjetničkim imenom Molière – ostavio je neizbrisiv trag u svjetskoj književnosti kroz svoje briljantne komedije koje su i danas aktualne kao što su bile u 17. stoljeću. Rođen 1622. godine u Parizu, ovaj francuski dramaturg revolucionirao je kazalište svojom sposobnošću da kroz smijeh razotkriva ljudske mane i društvene probleme.

“Umišljeni bolesnik” (Le Malade imaginaire) predstavlja Molièreovu zadnju dovršenu komediju iz 1673. godine. Ironično je što je upravo ova komedija o hipohondru postala svojevrsnim proročanstvom – Molière je umro samo nekoliko sati nakon što je na pozornici utjelovio glavnog lika Argana. Ta dramatična okolnost dala je djelu dodatnu dubinu i simboliku koja čitatelje fascinira već tri stoljeća.

Kontekst nastanka djela

Komedija je nastala u razdoblju kada je medicina bila puna šarlatana i neobrazovanih liječnika koji su pacijente “liječili” upitnim metodama. Molière je kroz satirični prikaz medicinskog establišmenta tog vremena stvorio remek-djelo koje nadilazi svoju epohu.

Pisac je vješto kombinirao elemente komédie-ballet tradicije s oštrom društvenom kritikom. Rezultat je djelo koje istovremeno zabavlja i poučava – čini ono što je Molière smatrao osnovnom svrhom kazališta.

Kratki sadržaj

Molièreova genijalna komedija Umišljeni bolesnik prati tragikomičnu priču Argana, čovjeka koji je uvjeren da je smrtno bolestan iako uživa savršeno zdravlje. Kroz tri čina ova briljantna satira razotkriva ludost hipohondrije i medicinskih prevaranata koji se hrane ljudskim strahovima.

Uvod

Argan, bogati građanin, živi u stalnom strahu od bolesti i smrti. Njegov dan počinje računanjem troškova za lijekove i apotekarke račune—što je već samo po sebi apsurdno jer troši bogatstvo na nepostojeće bolesti. Ovaj opsesivni hipohondar ne može zamisliti život bez svakodnevnih klistira, pilula i čudnih mikstūra koje mu propisuju medicinski šarlatani.

Njegovi najbliži—kći Angélique, služavka Toinette i brat Béraldesu—savršeno vide kroz njegovu igru. Angélique je zaljubljena u Cléantea, ali Argan planira je udati za Thomasa Diafoir usa, sina liječnika koji će mu navodno osigurati besplatnu medicinsku skrb. Taj čovijek je toliko zabrinut za svoje zdravlje da čak i najvažnije obiteljske odluke donosi na temelju svoje umišljene bolesti.

Molière genijalno postavlja likove koji će kroz svoje postupke razotkriti Arganovu opsesiju. Toinette, mudra i duhovita služavka, postaje glas razuma u kući punoj ludila. Ona vidi kroz medicinsku farsu i pokušava otvoriti Arganu oči—naravno, bez velikog uspjeha. Béraldesu, Arganov brat, predstavlja zdravi razum koji se bori protiv iracionalne opsesije.

Zaplet

Konflikt se zahuktava kada Argan objavljuje svoju odluku o Angéliqueovom udaji. Djevojka je očajnički zaljubljena u Cléantea, mladića koji joj uzvraća osjećaje, ali otac neće ni čuti za tu vezu. Umjesto toga, on inzistira na braku s Thomasom Diafoirom, koji je—blago rečeno—medicinska katastrofa u ljudskom obliku.

Thomas Diafoirus sin je još jedan u nizu medicinskih šarlatana koji gravitiraju oko Argana. Ovaj mladić jedva zna povezati dvije riječi, a kamoli postaviti dijagnozu. Njegova “medicinska znanja” svode se na ponavljanje latinskih fraza koje ne razumije i slijepо sljeđenje očevih uputa. Kada ga Argan przedstawlja Angélique, situacija postaje tragikomična—djevojka je užasnuta, a Thomas potpuno nesvjestan koliko je neprimjeren.

Toinette preuzima inicijativu i smišlja plan kako spasiti Angélique od ovog katastrofalnog braka. Ona se prerušava u liječnika (što je samo po sebi ironija u djelu koje ismijavа medicinu) i počinje “liječiti” Argana. Njezin lažni medicinski savjeti su toliko apsurdni da čak i pravi liječnici zvuče razumno u usporedbi—što je Molièreov genijalni način pokazivanja koliko je cjelokupna medicina tog vremena bila smiješna.

Situaciju dodatno complicira Bélineina, Arganove druge žene, koja skriva vlastite motive. Ona se pretvara da brine za njegov zdravstveni stanje, ali zapravo čeka da naslijedi njegovo bogatstvo.

Rasplet

Pravi rasplet počinje kada Toinette uvjerava Argana da se pretvori mrtav kako bi vidio kako će njegovi najbliži reagirati na njegovu “smrt”. Ova genijaljna zamka razotkriva istinu o svima oko njega—Bélinea pokazuje svoje pravo lice i odmah počinje planirati kako će upravljati nasljeđem, dok Angélique tuguje iskreno i govori o svojoj ljubavi prema ocu unatoč svim njegovim manama.

Ovaj trenutak postaje prekretnica za Argana. Konačno shvaća tko ga stvarno voli, a tko ga samo iskorištava. Bélineina reakcija je toliko hladna i računajuća da čak i njegov zamućeni um uspije prozreti njezine motive. S druge strane, Angéliqueine suze i iskrena tuga diraju ga do srži.

Béraldesu iskorištava ovaj emocionalni trenutak da konačno progovori s bratom. Objašnjava mu kako su ga liječnici godinama eksploatirali, kako je njegova “bolest” zapravo plod mašte, a kako su njegova stalna strаhovanja postala ovisnost gora od bilo koje stvarne bolesti. Ovaj razgovor između braće postaje srce cijele komedije—trenutak kada humor ustupa mjesto iskrenoj ljudskosti.

Angéliqueova sudbina također dolazi do sretnog kraja. Argan konačno pristaje da se uda za Cléantea, ali postavlja jedan uvjet—mladić mora postati liječnik. Međutim, Béraldesu predlaže genijalno rješenje: zašto Argan sam ne bi postao liječnik? Tako bi uštedio na računima i mogao se “liječiti” po svojoj volji.

Zaključak

Komedija završava spektakularnom ceremoniјom u kojoj Argan postaje liječnik. Ova scena, ispunjena latinskim frazama i apsurdnim ritualima, predstavlja Molièreov konačni podsmiјeh medicinskoj profesiji svog vremena. Argan dobiva simboličku moć liječenja—što je ironično jer je cijelo vrijeme bio jedini koji je trebao liječenje, ali ne od bilo koje bolesti nego od svoje opsesije.

Kroz ovaj rasplet Molière pokazuje da se ljudske mane rijetko potpuno izliječe, ali mogu se preusmjeriti u manje štetne oblike. Argan će vjerojatno i dalje biti opsjednut medicinom, ali sada će ta opsesija imati konstruktivan izlaz. Umjesto da bude žrtva medicinskih prevaranata, postaje dio sistema—što je možda jedino moguće rješenje za nekoga tko ne može prihvatiti da je zdrav.

Angélique dobiva svoju ljubav, Toinette zadovoljstvo što je nadmudrila sve oko sebe, a Béraldesu mir što je spasio brata od financijske propasti. Čak se i Bélinea suočava s posljedicama svojih postupaka. Svi likovi prolaze kroz neku vrstu preobrazbe ili otkrivenja, što čini ovaj završetak zadovoljavajućim na više razina.

Molière genijalno završava komediju pokazujući da смеh može biti najbolji lijek—не za umišljene bolesti, već za ljudsko ludilo i slabosti koje čine naš svakodnevni život tako apsurdno zanimljivim.

Tema i ideja djela

Molière je u “Umišljenom bolesniku” uhvatio nešto što i danas prepoznajemo – onu čudnu ljudsku potrebu da se bavimo problemima koji možda ni ne postoje. Glavna tema komedije je hipohondrija kao simbol ljudske gluposti i samoobmane.

Argan nije samo bolestan u glavi (što ironično i jest svojevrsna bolest) – on predstavlja sve nas kada se zagubimo u vlastitim strahovima i opsesijama. Koliko god se smijali njegovom ponašanju, možda se u njemu prepoznajemo kada googl-amo simptome svake glavobolje ili kada se bojimo stvari koje nam statistički nikad neće se dogoditi.

Kritika medicine 17. stoljeća je druga velika tema. Molière ne štedi liječnike-šarlatane koji su više bili zabavljači nego iscjelitelji. Kroz Thomasa Diafoirusa i ostale medicinske likove pokazuje kako su tadašnji “stručnjaci” koristili latinske izraze i pompezne nazive da sakriju svoju neznalicu. Zvuči poznato? I danas imamo “stručnjake” koji koriste složenu terminologiju da bi prikrili da zapravo ne znaju što rade.

Treća tema je novac i pohlepa. Argan troši bogatstvo na nepostojeće bolesti dok mu oko njega kruže ljudi koji žele dio tog kolača. To što medicina košta ne znači da je i kvalitetna – nešto što je Molière genijalno primijetio prije 350 godina.

Najdublja ideja djela je da smijeh liječi ono što ozbiljnost ne može. Kroz humor razotkriva ljudske slabosti koje su vječne – strah od smrti, potrebu za pažnjom, sklonost pretjerivanju. Argan na kraju ne ozdravlja potpuno, već se njegova opsesija preusmjerava u manje štetnom smjeru.

Analiza likova

Molièreovi likovi nisu samo imena na papiru – oni su živi portret ljudske prirode koji i danas prepoznajemo u svojoj okolini. Argan, naš “umišljeni bolesnik”, možda je najsloženiji lik jer istovremeno izaziva smijeh i sućut.

Argan nije jednostavan hipohondar. On je čovjek koji je svoj strah od smrti pretvorio u životni stil. Molière ga je genijalno oblikovao kao oca koji svoje dijete želi žrtvovati vlastitim strahovima – što je univerzalna tema koja nadilazi epohe. Njegova opsesija brojenjem pulsa i analiziranjem simptoma postala je ritual koji mu daje lažni osjećaj kontrole nad životom.

Angélique predstavlja mladost koja se bori protiv roditeljskog autoriteta. Ona nije tipična pokorna kći 17. stoljeća – već ima vlastito mišljenje i hrabrost za borbu za svoju ljubav. Njena snaga leži u tome što ne pristaje na kompromise kada su u pitanju najvažnije životne odluke.

Toinette je pravi dragulj komedije. Ova mudra služavka nadmašuje sve svojim duhovitošću i praktičnošću. Kada se prerušava u liječnika i dijagnosticira Arganu da mu treba amputirati ruku, ona satirizira medicinsku praksu bolje od bilo kojeg stručnjaka. Njena sposobnost manipulacije nije zloćudna – već je rezultat životne mudrosti.

Béralde funkcionira kao glas razuma u ovom ludilu. On je jedini koji direktno konfrontira Arganovu opsesiju, ali čini to s ljubavlju i strpljenjem starijeg brata koji želi spasiti rodbinu od samorazaranja.

Thomas Diafoirus i njegov sin predstavljaju medicinsku hijerarhiju koja počiva na pompeznosti umjesto na znanju – satirički prikaz koji je i danas bolno aktualan.

Književni elementi

Molièreva komedija pravi je majstorski tečaj iz dramaturgije – svaki element savršeno se uklapa kao dio složene satire. Ironija dominira djelom poput crvene niti, posebno dramatska ironija gdje publika zna ono što Argan ne shvaća: da je potpuno zdrav. Kad se žali na svoje “simptome” dok skače po pozornici energičnije od mladića, publika se smije upravo toj kontradikciji.

Komični elementi grade se kroz precizno izbalansirane situacije. Toinettina prerušavanja u liječnika stvaraju situacijski humor koji i danas funkcionira besprijekorno – njezin lažni medicinski žargon izaziva salve smijeha jer publika prepoznaje apsurdnost takvih praksi.

Satirična kritika medicine 17. stoljeća odslikava se kroz pompezne govore liječnika koji koriste latinske nazive da prikriju vlastito neznanje. Thomas Diafoirus mlađi savršen je primjer – njegovi bombastični monolozi o “cirkulaciji krvi” zvuče učeno, a zapravo su prazni.

Karakterizacija likova temelji se na jasnim kontrastima:

Simbolika bolesti predstavlja metaforu za sve ljudske opsesije koje nas mogu “zaustaviti” u životu. Arganova transformacija u “liječnika” na kraju ironično je ozdravljenje – prebacuje svoju opsesiju iz pasivnog strpljenja u aktivno “liječenje” drugih.

Jezični registri kreću se od Arganovih patetičnih žalopojki do Toinettina duhovitog narodnjaštva, što stvara bogatu paletu govornih stilova koji oživljavaju društvenu hijerarhiju epohe.