Mnogi učenici se suočavaju s izazovom čitanja dugačkih književnih djela u kratkom vremenu, što čini Skrtca jednim od najtraženijih sadržaja za pripremu ispita. Ovaj Balzacov klasik donosi duboke teme o pohlepi, obitelji i društvenim promjenama koje zahtijevaju pažljivo razumijevanje.
Skrtac je Balzacova novela o Grandet-ovoj obitelji gdje otac Felix svoj imetak postavlja iznad kćerine sreće, što rezultira tragedijom koja otkriva destruktivnu prirodu pohlepe i materijalizma u građanskom društvu 19. stoljeća.
Analiza likova, simbolike i društvenog konteksta može se činiti složenom zadaćom. Međutim, s pravilnim pristupom i ključnim uvidima, svaki čitatelj može dublje razumjeti Balzacovu majstoriju. Priprema za ispit postaje lakša kada se razloženi elementi povežu u smislenu cjelinu koja otkriva svu dubinu ovog književnog remek-djela.
Uvod u lektiru i pisca
Honoré de Balzac nije baš bio tip koji bi prošao nezapaženo u društvu—visok skoro dva metra, uvijek u dugovima i opsjednut idejom da postane bogat (ironično, s obzirom na temu Skrtca). Ovaj francuski romanopisac iz 19. stoljeća stvorio je preko 90 romana i novela, a njegova Ljudska komedija ostaje jedan od najambicioznijih književnih projekata ikada zamišljenih.
Skrtac (L’Avare u originalu… čekaj, ne—to je Molière! Balzacov je Eugénie Grandet) nastao je 1833. godine kao dio serijala koji je trebao oslikati cjelokupno francusko društvo. Balzac je bio opsjednut novcem—stalno ga je trošio na luksuzne predmete dok je pisao o štedljivosti i pohlepi. Talk about living ironically!
Ova novela smještena je u provincijski gradić Saumur, gdje živi obitelj Grandet. Felix Grandet, glavni lik, predstavlja ekstremnu verziju skrtosti—čovjek koji bi radije vidio svoju kćer nesretnu nego da potroši lišnji sou. Balzac tu ne prikazuje samo individualnu manu već cijeli društveni sistem u kojem novac postaje jedina vrijednost.
Što čini ovo djelo posebno zanimljivim za današnje učenike? Pa, teme su vječne—obiteljski odnosi, sukob između ljubavi i materijalnih interesa, društvene aspiracije… Sve ono s čime se mladi ljudi i danas suočavaju, samo u drugim okolnostima. Balzac je majstor psihološke analize—njegov Felix Grandet nije jednodimenzionalan negativac već složen karakter čije ponašanje možemo razumjeti (čak i ako ga ne opravdavamo).
Kratki sadržaj
Balzacova “Eugénie Grandet” razvija se kroz klasičnu strukturu koja prati tragičnu priču o obitelji opterećenoj skrtošću. Radnja se proteže kroz nekoliko ključnih faza koje oblikuju sudbine glavnih likova.
Uvod
Priča se otvara u provincijskom gradiću Saumuru gdje čitatelji upoznaju Felixa Grandeta, lokalnog bogatuna čija je skrtost postala legenda. Balzac vješto gradi atmosferu kroz opis kuće Grandet – tmurne građevine koja odražava duševno stanje njenog vlasnika. Eugénie Grandet, njegova jedina kćer, živi u sjeni očeve opsesije novcem, odricanjem i potpunim nedostatkom topline.
Početak novele otkriva složenu dinamiku obitelji gdje se svaki groš računa, a sreća članovi obitelji dolazi na zadnje mjesto. Charles Grandet, Felix-ov nećak iz Pariza, predstavljen je kao potpuna suprotnost – element koji će pokrenuti sve važne događaje u priči.
Balzac ne gubi vrijeme na dugotrajne opise već odmah postavlja temelje konflikta između materijalnog i duhovnog, između ljubavi i novca. Čitatelj ubrzo shvaća da se radi o priči gdje će se ljudske emocije sukobiti s nemilosrdnom logikom kapitala.
Zaplet
Ključni trenutak novele nastupa dolaskom Charlesa Grandeta u Saumur. Ovaj elegantni mladi čovjek iz glavnog grada nema pojma o obiteljskim financijskim problemima – njegov otac je bankrotirao i počinio samoubojstvo. Felix prima pismo s viješću o bratovoj smrti ali i zahtjevom da se pobrine za Charlesa.
Eugénie se zaljubljuje u Charlesa na prvi pogled. Njegova urbana sofisticiranost i elegancija predstavljaju svijet kakav nikada nije poznavala. Charles pak vidi u Eugénie neočekivanu dobrotu i jednostavnost koja ga dira.
Crucial preokret nastaje kada Eugénie Charlesu poklanja svoje zlatne novčiće – jedinu vrijednost koju posjeduje. Ovaj čin predstavlja ne samo ljubavni gest već i direktan izazov očevoj vlasti. Felix otkriva što se dogodilo i bijes mu nema granica.
Sukob između oca i kćeri dostiže vrhunac kada Felix zaključava Eugénie u njenu sobu bez grijanja kroz hladne zimske mjesece. Majka Eugénie pokušava posredovati ali njena slaba natura ne može parirati mužovoj tvrdokornosti. Napetost u kući postaje nepodnošljiva.
Rasplet
Godine prolaze a Charles se ne vraća iz kolonija gdje pokušava obnoviti obiteljsko bogatstvo. Eugénie čeka njegovu povratak s nepokolebljivom vjerom u njihovu ljubav. Međutim kada Charles konačno stekne bogatstvo njegova se perspektiva mijenja.
Felix Grandet umire ali čak i na samrti ostaje opsjednut svojim blagom. Eugénie nasljeđuje ogromno bogatstvo ali to joj ne donosi sreću. Charles se vraća kao bogat čovjek ali odlučuje se oženiti aristokratkinjom koja mu može osigurati društveni status.
Eugénie prima Charlesovo pismo u kojem joj objašnjava da se ne mogu oženiti zbog “razlike u društvenom statusu” – ironična situacija jer je ona sada bogatija od njega. Ovaj trenutak predstavlja Eugénien potpuni slom iluzija o ljubavi i ljudskoj prirodi.
Završetak novele pokazuje Eugénie kao ženu koja je naučila očevu lekciju o tome da se novac ne dijeli lako. Ona živi sama u velikoj kući okružena bogatstvom koje joj ne donosi radost. Balzac tako zatvara krug – skrtost se prenosi s generacije na generaciju ali pod drugačijim okolnostima.
Zaključak
Balzacovo remek-djelo završava gorkom spoznajom o tome kako materijalne vrijednosti mogu uništiti ljudske odnose. Eugénie postaje žrtva očeve pohlepe ali istovremeno i nasljednica njegove filozofije o novcu.
Simbolika novele ostaje snažna – zlatni novčići koje Eugénie poklanja Charlesu predstavljaju njenu čistu ljubav, dok njihov konačni povratak označava smrt te ljubavi. Kuća Grandet postaje metafora za zatvoreno društvo u kojem materijalno bogatstvo ne može zamijeniti emocionalno siromašstvo.
Balzac ne nudi lako rješenje ili sretnu završnicu. Umjesto toga prikazuje realnost u kojoj se ljudski karakteri oblikuju pod pritiskom društvenih okolnosti i obiteljskih obrazaca. Eugénie na kraju postaje ono protiv čega se borila – osoba koja stavlja novac ispred ljudskih odnosa.
Ova novela ostaje aktualna jer se bavi univerzalnim temama pohlepe, ljubavi i društvenim pritiscima koji oblikuju naše odluke. Balzacov genij leži u tome što ne osuđuje svoje likove već ih prikazuje kao proizvode svog vremena i svojih okolnosti.
Tema i ideja djela
Balzac nije slučajno odabrao skrtost kao centralnu temu – ovaj čovjek je bio opsjednut novcem do te mjere da je cijeli svoj život proveo u dugovima! I baš ta osobna opsesija čini “Eugénie Grandet” tako autentičnom.
Glavne teme koje se preplću kroz novelu:
| Tema | Kako se manifestira | Zašto je važna |
|---|---|---|
| Skrtost | Felixovo čuvanje svakog novcića | Pokazuje kako pohlepa uništava obitelj |
| Obiteljski odnosi | Sukob između oca i kćeri | Prikazuje žrtve materijalizma |
| Društvene promjene | Suprotstavljanje starog i novog načina života | Balzac bilježi promjene u francuskom društvu |
Ono što čini ovu novelu genjalnom jest što Balzac ne prikazuje Felixa kao jednostavan negativac. Ne, ovaj čovjek je proizvod svog vremena i okolnosti – nekoga tko je prošao kroz revoluciju i naučio da je novac jedina sigurnost. Njegova skrtost nije samo karakter… to je strategija preživljavanja koja se pretvorila u monstruoznost.
Eugénie pak predstavlja generaciju koja se bori između tradicije i ljubavi. Kada poklanja zlatnike Charlesu, ona ne samo da krši očeve zabrane – ona simbolički prekida s obiteljskim naslijeđem pohlepe. Ali (tu dolazi Balzacova gorka ironija) na kraju postaje ono protiv čega se borila.
Društveni kritičar u Balzacu nije mogao propustiti priliku da pokaže kako je francusko društvo 19. stoljeća postalo mjesto gdje se sve mjeri novcem. Saumur nije samo gradić – to je mikrokozmos društva u kojem materijalne vrijednosti nadmašuju sve ostalo, uključujući i najintimnije obiteljske veze.
Analiza likova
Kad se kreneš baviti likovima iz “Eugénie Grandet”, brzo shvatiš da Balzac nije stvorio obične karikature – ovo su ljudi od krvi i mesa s pravih manama i strastima. Felix Grandet… pa gdje da počnem s ovim čovjekom?
Felix Grandet stoji kao središnja figura cele priče, a njegov karakter je toliko složen da ga istovremeno mrzimo i razumemo. Nije to obični škrtac iz bajke – Balzac ga prikazuje kao čovjeka koji je skrtost pretvorio u umijeće preživljavanja. Njegovi monolozi o novcu zvuče skoro kao mantre, a način na koji računa svaki frank pokazuje mentalitet čovjeka koji je prošao kroz teška vremena. Što je fascinantno… taj isti čovjek koji broji svaku kunu spreman je uništiti vlastitu kćer zbog zlatnika.
Eugénie predstavlja potpunu suprotnost svom ocu, ali (plot twist!) također nosi dio njegove naravi. Na početku je naivna provincijska djevojka, ali Charlesova pojava budi u njoj strasti koje nikad nije poznavala. Njen čin darivanja zlatnika postaje simbol pobune protiv obiteljske “tradicije” – prvi put u životu postavlja ljubav iznad novca. Ali ironično, na kraju postaje jednako usamljena kao i otac.
| Lik | Glavne karakteristike | Simbolička uloga |
|---|---|---|
| Felix Grandet | Škrtost, lukavstvo, dominacija | Kapitalizam i materijalna opsesija |
| Eugénie | Naivnost → mudrost, žrtvovanje | Sukob tradicije i ljubavi |
| Charles | Elegancija → pragmatizam | Društvena mobilnost i korupcija |
Charles dolazi kao šarmantni grad, ali njegova transformacija tijekom godina otkriva kako društvo mijenja ljude. Kad se vrati iz kolonija kao bogat čovjek, više nije romanticar koji pjeva serenede – postao je kalkulant koji bira aristokratkinju umjesto Eugénie.
Ono što Balzac radi genijalno je što ne osuđuje nijednog lika direktno. Svi su oni proizvodi svog vremena i okolnosti… što čini njihove odluke još tragičnijima.
Književni elementi
Balzac nije slučajno postao majstor karakterizacije – njegova “Eugénie Grandet” krije prave književne bisere koji čine ovu novelu nezaboravnom. Kada se dublje zaronimi u strukturu priče, otkriva se kako svaki element ima svoju ulogu u velikoj simfoniji ljudskih emocija.
Simbolika u noveli radi prekovremeno… zlatni novčići nisu samo novac, već predstavljaju obiteljsko nasljeđe pohlepe koje se prenosi s koljena na koljeno. Eugéniin čin poklanjanja novčića Charlesu? To je praktički revolucija – ona prekida začarani krug skrtosti koji je definirao njenu obitelj generacijama.
Stilske tehnike koje ostavljaju bez daha
| Element | Balzacov pristup | Učinak na čitatelje |
|---|---|---|
| Opis prostora | Detaljan prikaz kuće Grandet | Atmosfera klaustrofobije |
| Dijalozi | Ekonomičan govor likova | Naglašava međusobnu udaljenost |
| Naracija | Sveznarajući pripovjedač | Objektivnost s dozom ironije |
Ironia prožima cijelu priču – Felix štedi novac za budućnost koju nikad neće uživjeti, dok mu kći troši godine čekajući ljubav koja se neće ostvariti. Balzac ne samo da priča priču… on gradi zrcalo u kojem prepoznajemo vlastite mane i strahove.
Kompozicijski, novela slijedi klasičnu strukturu s ekspozicijom, zapletom i razvozom, ali Balzac dodaje svoj poseban twist – završetak nije sretan, već realistično gorak. To je ono što čini njegovu prozu toliko snažnom i trajnom.
