Bajka Mrtvoj Kneginji Sedmorici Delija Lektira – Kratki Sadržaj

Aleksandar Sergejevič Puškin je svojim delom “Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” stvorio jednu od najpoznatijih ruskih bajki koja već decenijama osvaja srca čitalaca širom sveta. Ova očaravajuća priča o ljubomori, lepoti i dobroti postala je obavezna lektira koja učenicima otkriva dublje značenje kroz simbole i alegorije.

“Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” predstavlja klasično delo ruske književnosti koje kroz priču o kneginji, zlosrećnoj kraljici i sedam hrabrih delija istražuje teme ljubomore, lepote, dobrote i trijumfa pravde nad zlom.

Analiza ovog remek-dela otkriva bogat svet literarnih sredstava, karakterizacije likova i simboličkih značenja koja čine ovu bajku neprolaznom. Šta je to što čini ovu priču toliko moćnom da i danas rezonuje sa čitaocima svih uzrasta, i kako je Puškin uspeo da stvori delo koje nadilazi granice vremena i kulture?

Uvod u lektiru i pisca

Aleksandar Sergejevič Puškin nije bio samo neki običan pisac koji je sedeo u svojoj sobi i pisao… ovaj čovek je praktično preokrenuo celu rusku književnost naopako! Rođen 1799. godine u aristokratskoj porodici, Puškin je odrastao u svetu gde su se mešale ruske tradicije i evropski uticaji — kombinacija koja će kasnije postati zlatni rudnik za njegovu kreativnost.

“Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” nastala je 1833. godine, u periodu kada je Puškin već bio etabliran kao najveći ruski pesnik svog vremena. Ali evo zanimljivosti — ova bajka nije nastala iz čistog mašte! Inspirisala ga je kombinacija ruskih narodnih priča koje je čuo od svoje dadije Arine Rodionovna (da, imala je i ime!) i poznatih evropskih bajki poput Snjeguljice.

Što se tiče stila… pa, Puškin je ovde pokazao pravu majstoriju. Umesto da koristi običnu prozu, odlučio je da napiše bajku u stihovima — četvorostopnim trohejom, ako želite da zvučite pametno na času književnosti (ali ko to neće?). Ovaj ritam čini da se priča čita kao neka vrsta čarobne pesme koju možete da zapevate.

Puškin nije samo prepričao staru priču — on ju je preoblikovao kroz svoju jedinstvenu poetiku, dodajući dublje simboličke slojevi i psihološke nijanse koje i dan-danas čine ovu bajku relevantnom.

Kratki sadržaj

Puškinova bajka prati klasičnu strukturu narativnog toka kroz četiri ključna dijela. Svaki segment doprinosi razvoju teme i produbljuje emotivni utjecaj priče na čitatelje.

Uvod

Priča počinje portretom savršene obitelji koja će uskoro biti razrušena ljubomorom i zlom. Mlada kneginja raste kao prava ljepotica – ne samo po vanjskim obilježjima već i po duši. Njezin otac, moćni car, odgaja je s ljubavlju nakon što joj majka umire u ranom djetinjstvu.

Kneginjina lepota postaje legendarna širom carstva. Ljudi pričaju o njezinoj dobroti, skromnosti i vrijednosti – osobinama koje je čine istinski dragocjenom. Njena zaručnica s kraljevićem Jelisejem predstavlja obećanje srećne budućnosti ispunjene istinskom ljubavlju.

Međutim, carevo ponovno ženidba mijenja sve. Nova carica donosi u dvorac atmosferu napetosti i konkurencije. Ona je opsjednuta vlastitom ljepotom i ne može podnijeti činjenicu da postoji netko ljepši od nje. Čarobno ogledalo postaje njen jedini povjerenik – jedini koji može potvrditi njezinu supremaciju u ljepoti.

Dan kada ogledalo prvi put spomene kneginju kao “najljepšu od svih” označava početak tragedije. Caričina ljubomora pretvara se u smrtonosnu mržnju koja će pokrenuti čitav niz zlih događaja.

Zaplet

Caričin plan eliminacije kneginje počinje promišljeno i podmuklo. Umjesto direktnog napada, ona koristi služavku kao svog agenta – netko tko može izvršiti prljavi posao bez povezivanja s njom. Naređuje služavki da odvede kneginju duboko u šumu i tamo je ostavi na milost i nemilost divljim zvijerima.

Ali služavka, ganja vlastitom savješću, ne može počiniti tako strašan zločin. Umjesto toga, ona upozorava kneginju o opasnosti i savjetuje joj da pobjegne što dalje od careva dvorca. Kneginja se nalazi sama u mračnoj šumi, bez ikakve zaštite ili plana za preživljavanje.

Sreća je vodi do male kolibe gdje otkriva sedam mladića – poznatih kao delije. Ovi hrabri i pošteni radnici žive jednostavnim životom, dijeleći sve obaveze i odgovornosti. Njihova kuća postaje kneginji utočište gdje može pronaći sigurnost i toplinu koju joj nedostaje.

Delije trenutno prepoznaju njezinu plemenitu narav i prihvaćaju je ne kao sluškinju, već kao voljenu sestru. Kneginja im zauzvrat donosi toplinu doma – brine o kućanskim poslovima, sprema obroke i unosi ženski dodir u njihov jednostavan životni ritam. Ova harmonična zajednica reprezentira idealan svijet gdje vladaju međusobno poštovanje i ljubav.

Rasplet

Carica kroz svoje čarobno ogledalo otkriva da kneginja još uvijek živi, što je dovodi do krajnje bijesa. Odlučuje da sama završi posao koji služavka nije uspjela dovršiti. Prerušena u staru seljaku, ona dolazi do kolibe delija s otrovnom jabukom – voćem koje izgleda neodoljivo, ali krije smrtonosnu opasnost.

Kneginji natura ne dopušta sumnju u staricu koja joj nudi pomoć. Njena dobrota i povjerljivost – koje su je kroz život krasile – sada postaju njena najveća slabost. Jedan zalogaj otrove jabuke dovoljno je da kneginja padne u duboki san nalik smrti.

Delije pronalaze svoju dragu sestru bez svijesti i shvaćaju da se dogodilo nešto strašno. Njihova žalost je neizmjerna – ne samo što gube nekoga koga vole, već i što gube simbol čistoće u svom životu. Izrađuju kristalni lijes u kojem će kneginja počivati, a zatim je postavljaju u špilje gdje može ostati zaštićena od vanjskih utjecaja.

Kraljević Jelisej, koji je sve vrijeme tražio svoju zaručnicu, konačno dolazi do mjesta gdje se ona nalazi. Njegova ljubav pokazuje pravu snagu – poljubac istinske ljubavi prekida čaroliju otrove jabuke i vraća kneginju u život.

Zaključak

Puškinova bajka završava pobjeda dobra nad silama zla i destrukcije. Caričina ljubomora i mržnja konačno se okreće protiv nje same – njezino zlo je uništava, dok kneginjina dobrota nagrađuje je srećnim završetkom.

Sedam delija predstavlja ideal muške časti – oni pokazuju da istinska muškost leži u zaštiti nevinjosti i pružanju utočišta onima koji su u nevolji. Njihova bezuvjetna ljubav prema kneginji kao sestri demonstrira najplemenitiji oblik ljudskih odnosa.

Kraljević Jelisej utjelovljuje snagu istinske ljubavi – one koja ne odustaje, koja traži i koja konačno pobjeđuje smrt samu. Njegov poljubac nije samo romantični čin, već simbolička pobjeda života nad smrću, nade nad očajem.

Bajka ostavlja poruku o tome da dobrota uvijek pronađe nagradu, da zlo na kraju sama sebe uništava, i da istinska ljubav može pobijediti sve prepreke. Kroz poetski jezik i duboku simboliku, Puškin stvara bezvremensku priču koja i danas rezonira s čitateljima svih generacija.

Tema i ideja djela

Puškinova “Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” nije samo priča o lijepoj djevojci i zloj maćehi – to je duboko promišljen literarni rad koji istražuje vječne ljudske sukobe između dobra i zla.

Glavna tema djela je vjernost i nepokolebljiva odanost, što autor najjasnije prikazuje kroz odnos između kneginje i sedmorice delija. Oni joj ne pružaju samo utočište, već postaju njena zaštitna obitelj koja je voli bezuvjetno. Njihova privrženost ostaje nepokolebljiva čak i nakon njezine smrti – čuvaju njezin grob kao svetinju.

Ideja bajke leži u poruci da dobro uvijek pobjeđuje zlo kroz ljubav i zajedništvo. Dok zla maćeha koristi otrov i prijevaru, kneginjina plemenitost i prijateljstvo s delijama te Jelisejeva ljubav na kraju nadvladavaju smrt.

Puškin vješto povezuje rusku folklornu tradiciju s univerzalnim moralnim vrijednostima. Djelo funkcionira kao alegorija ljudskih vrline i slabosti – ljubomora i osveta donose propast, dok prijateljstvo i ljubav njeguju život. Autor prenosi duboku moralnu pouku: prave vrline ostaju nepokolebljive čak i u najtežim trenucima, a dobrota uvijek pronalazi svoju nagradu.

Analiza likova

Kada se bavimo analizom likova u Puškinovoj bajci, odmah uočavamo kako je svaki lik pažljivo oblikovan s vlastitom simboličkom težinom. Mrtva kneginja stoji u centru priče kao utjelovljenje čiste dobrote i ljepote – ona nije samo lijepa izvana, već nosi duboku moralnu snagu koja je čini nezaboravnom. Njena skromnost i odanost kraljeviću Jeliseju pokazuju kako istinska ljepota dolazi iz srca.

Sedmorica delija predstavljaju idealiziranu mušku čast i bratstvo. Oni su zaštitnici koji prihvaćaju kneginju kao sestru, što govori o njihovoj plemenitosti. Posebno je zanimljivo kako Puškin prikazuje njihovu ljubav prema kneginji – oni je vole, ali poštuju njezinu vjernost drugome. To je rijedak primjer zrele emotivne inteligencije u bajci.

Maćeha-carica funkcionira kao savršeni antagonist – njena opsesija vlastitom ljepotom dovodi do tragičnih posljedica. Ona je Puškinov komentar na destruktivnu snagu ljubomore i taštine.

Kraljević Jelisej utjelovljuje romanitičnu ljubav koja pobjeđuje smrt – njegov poljubac vraća kneginju u život, što potvrđuje bajčanu logiku da ljubav može savladati sve prepreke.

Književni elementi

Kad dublje zaronimo u Puškinovu bajku, postaje jasno da svaki element priče nosi svoju težinu — kao da je pisac pažljivo balansirao svaki detalj poput zlatara koji oblikuje nakit.

Glavni likovi u ovoj bajci nisu samo karakteri… oni su simboli koji govore o ljudskoj prirodi:

Što je fascinantno kod Puškina — on ne crta likove crno-bijelo. Čak i sedmorica delija, koji bi mogli biti obični “spasitelji”, dobivaju dubinu kroz njihovu žrtvu i samokontrolu. Prihvaćaju kneginju kao sestru iako je vole, što govori o njihovoj plemenitosti koja nadilazi vlastite želje.

Teme se prepliću kao niti u tapiseriji:

• Ljubav protiv zavisti — vječna borba koja pokreće cijelu radnju
• Odanost — kneginja ostaje vjerna Jeliseju usprkos ponudama delija
• Prijateljstvo kao obitelj — sedmorica mladića postaju kneginjina braća po izboru

Puškin maestralno koristi kontrast između dvaju svjetova: dvor predstavlja lažnu ljepotu i zavist, dok šuma simbolizira autentičnost i iskrenu ljubav. Tu kneginja pronalazi ne samo utočište, već i pravu obitelj — onu koju biramo, a ne onu u koju se rodimo.