Cervantesov remek-djelo o vječnom idealisti koji se bori protiv vjetrenjača stoljećima je fasciniralo čitatelje širom svijeta. Don Quijote nije samo književno djelo – to je duboka analiza ljudske prirode koja kroz humor i patnju prikazuje vječnu borbu između realnosti i snova.
Don Quijote lektira predstavlja analizu Cervantesova romana kroz prizmu školske analize, uključujući karakterizaciju likova, osnovne teme poput idealizma protiv realizma, te književno-povijesni kontekst nastanka djela u španjolskoj književnosti zlatnog doba.
Kroz pustolovine plemenitog viteza iz La Manche i njegova vjerna štitenika Sancha Panze, učenici otkrivaju slojeve značenja koji čine ovo djelo jednim od najutjecajnijih romana u svjetskoj književnosti. Analiza Don Quijotea otvara vrata razumijevanju kako se kroz književnost mogu istražiti univerzalne istine o čovječanstvu i društvu.
Uvod u lektiru i pisca
Miguel de Cervantes Saavedra je bio španjolski pisac čiji je život bio jednako pustolovajan kao i priče koje je stvarao. Rođen 1547. godine u Alcalá de Henaresu, prošao je kroz burno doba renesanse i baroka što se direktno odrazilo na njegovu književnost. Njegovo najpoznatije djelo “Don Quijote de la Mancha” nastalo je u dva dijela – prvi 1605. a drugi 1615. godine i to iz vrlo praktičnih razloga: Cervantes je jednostavno trebao novac.
Zašto je baš ova lektira toliko važna? Pa, predstavlja rođenje modernog romana kakav poznajemo danas. Cervantes je tu prvi put duboko zaroniq u psihologiju likova umjesto da se fokusira samo na događaje. Don Quijote nije samo još jedan vitez – on je čovjek koji živi između stvarnosti i mašte na način koji svi možemo razumjeti.
Osnovni podaci o djelu | |
---|---|
Puni naslov | El ingenioso hidalgo don Quijote de la Mancha |
Godina izdanja | 1605 (prvi dio), 1615 (drugi dio) |
Žanr | Satirični roman, pustolovni roman |
Broj stranica | Oko 1000 stranica (ovisno o izdanju) |
Glavni likovi | Don Quijote, Sancho Panza, Dulcinea del Toboso |
Ova lektira spaja humor sa ozbiljnim temama koje se tiču ljudske prirode. Cervantes je stvorio djelo koje istovremeno ismijava viteške romane svoga vremena ali i postavlja duboka pitanja o tome što znači biti čovjek u svijetu gdje se ideali sudaraju sa surovom stvarnošću. Današnji učenici često otkrivaju da je Don Quijoteova “ludost” zapravo mudrost prerušena – što čini ovu lektiru relevantnom čak i nakon četiri stoljeća.
Kratki sadržaj

Cervantesov roman prati Alonsa Quijana kroz tri ključne faze njegova neobičnog putovanja – od početnog zanoša viteškima do gorke spoznaje o stvarnosti.
Uvod
Alonso Quijano, stariji plemić iz La Manche, toliko je duboko zaronio u čitanje viteških romana da mu se mozak skroz “pokvariu”. Noći provodi čitajući o junacima poput Amadisa Galskog, danju sanja o njihovim podvizima. I onda – eureka! – odlučuje oživjeti zlatno doba viteštva.
Mijenja ime u Don Quijote de La Mancha, prekiva si oklop od starih komada metala i kartonskog papira, a kljusinu od konja naziva Rocinante (što je ironično ime jer “rocín” znači radni konj). Najveći izazov? Trebaju mu dama za koju će se boriti. Tako seosku djevojku Aldonzu Lorenzo iz obližnjeg sela pretvara u plemenitu Dulcineju del Toboso – njegovu muzu i razlog svih budućih pustolovina.
Pripreme završava pronalaskom štitovatelja. Sancho Panza, njegov susjed i seljak zdrave pameti, pristaje postati njegovi štitonoša. Zašto? Don Quijote mu obećava vladarstvo nad nekim otokom! Tako se formira jedan od najčuvenijih parova u književnosti – idealist i realista, snjar i praktičar.
Zaplet
Prva avantura? Vjetrenjače koje Don Quijote vidi kao strašne divove! Unatoč Panchovom upozoravanju da su to samo vjetrenjače, naš “vitez” juriša na njih s koplje usmjerenim prema nebu. Rezultat je predvidljiv – vjetrenjača ga odbacuje kao lutku. Ali Don Quijote ne odustaje. U njegovoj glavi, čarobnjaci su pretvorili divove u vjetrenjače!
Slede brojna “junaštva”: oslobađanje zatvorenika (koji se pokaža kao kriminalci), “spašavanje” djevice (koja uopće ne želi biti spašena), borbe s “neprijateljskim vojskama” (koje su zapravo stada ovaca). Svaki put Sancho pokušava objasniti realnost, a svaki put Don Quijote pronađe objašnjenje u čarolijama i zavjerama.
Najtragikomičnija situacija nastaje oko Dulcineje. Kada je trebaju pronaći, Don Quijote je zamišlja kao plemenitu ljepoticu u svilenim haljinama. Realnost je drugačija – Aldonza je gruba seoska djevojka koja miriši na češnjak i znoj. Ali u Quijoteovim očima, to su opet čarolije!
Rasplet
Nakon nebrojenih poraza i sramota, Don Quijote susreće Viteza Bijeloga Mjeseca na plaži u Barceloni. Ovaj misteriozni vitez (koji je zapravo Sansón Carrasco, Quijoteov susjed prerušen u viteza) izaziva ga na dvoboj s uvjetom da poraženi mora odustati od viteštva.
Don Quijote biva pobijen. Prema viteským zakonima, mora se povući iz “službe”. Putovanje kući je tužno – prvi put vidimo našeg “viteza” kako se suočava sa stvarnošću. Kod kuće, u krevetu, vraća mu se razum. Alonse Quijano se odriče svojih “ludosti” i priznaje da su vjetrenjače bile samo… vjetrenjače.
Ironično, baš kada Don Quijote postane “razuman”, Sancho ga moli da nastave s pustolovinama! Ali prekasno je. Quijano sastavlja testament, traži oprost za svoje “zabluda” i umire. Sancho plače nad tijelom svojeg prijatelja, govoreći da je svijet izgubio najplemenitije srce.
Zaključak
“Don Quijote” nije samo priča o ludom starcu koji se bori s vjetrenjačama. Cervantes je stvorio satiričku kritiku viteških romana svog vremena, ali i duboku analizu ljudske prirode. Don Quijote predstavlja čistu ideju – želju da svijet bude bolji, ljepši, plemenitiji.
Kontrast između Quijotea i Panza prikazuje vječitu borbu između snova i stvarnosti, idealizma i pragmatizma. Sancho postupno usvaja dio Quijoteovih ideala, dok Don Quijote postaje svjesniji stvarnosti. Ta “razmjena” karakteristika čini njihovo prijateljstvo jednim od najljepših u književnosti.
Roman postavlja pitanje: jesu li Quijoteove “ludosti” zaista ludost ili je ludost svijet koji ne vjeruje u plemenite ideale? Možda je Don Quijote bio jedini razuman u svijetu punom licemjerja i korupcije. Tako Cervantes stvara djelo koje je istovremeno smiješno i duboko tužno, kritičko i optimistično – pravi odraz složenosti ljudskog postojanja.
Tema i ideja djela

Kad se prvi put susretneš s “Don Quijoteom”, možeš pomisliti da je to samo priča o čudnom starcu koji se bori protiv vjetrenjača. Ali čekaj malo… Cervantes je tu ukucao nešto daleko dublje.
Sukob mašte i stvarnosti – to je srce cijele priče. Alonso Quijano (naš budući vitez) toliko je zagazio u viteške romane da je izgubio dodir s realnim svijetom. Vidi vjetrenjače kao divove, krčme kao dvorce… i tu nastaje ona čuvena tragikomedija koja čini ovo djelo nezaboravnim.
Cervantes zapravo istražuje moć ljudske mašte – koliko nas može inspirirati, ali i koliko nas može zavesti. Don Quijote živi svoje snove tako intenzivno da postaju opasniji od stvarnosti. Kada se suoči s vjetrenjačama (misleći da su to divovi), ne vidi molove na vjetru… vidi neprijatelje koje mora pobijediti.
Kroz društvenu kritiku 16. stoljeća, autor ismijava tadašnje španjolske norme i institucije. Viteški ideal postaje parodija, ali istovremeno postavlja pitanje: tko je ovdje stvarno lud? Možda Don Quijote u svijetu punom licemjerja i korupcije?
Prijateljstvo između Don Quijotea i Sancha Panze predstavlja vječnu borbu između idealizma i pragmatizma. Sancho je taj koji drži viteza na zemlji (ili barem pokušava), dok Don Quijote podiže Sanchovu dušu prema zvijezdama.
Tema | Don Quijote predstavlja | Sancho Panza predstavlja |
---|---|---|
Pogled na svijet | Idealizam, mašta | Realizam, zdrav razum |
Ljubav | Dulcinea (nedostižni ideal) | Praktična povezanost |
Društvena pozicija | Plemićki san o prošlosti | Seljačka mudrost sadašnjosti |
Ljubav prema Dulcineji od Tobosa? To nije obična romantika – to je vitešku viziju ljubavi koja često nema veze sa stvarnošću. Cervantes tu postavlja ogledalo tadašnjim (i današnjim) romantičnim idealima.
Na kraju, kad se Don Quijote suoči s vlastitom “ludošću” i vrati se kući… tu nastaje ona najdublja ironija. Je li se vratio razumu ili je jednostavno odustao od snova? To je pitanje koje svaki čitatelj mora sam sebi postaviti.
Analiza likova

Kad se govori o analizi likova u “Don Quijoteu”, zapravo se ulazi u pravi labirint psihologije koji je Cervantes magistralno izgradio. Don Quijote – ili Alonso Quijano u “realnom” životu – nije samo još jedan ludi vitez. On je pedeset godina star, mršav kao štapić i visok poput stupa… ali tu gdje većina vidi čudaka, pametni čitatelj prepoznaje nešto dublje.
Evo što je stvarno fascinantno: Don Quijote je kontradiktorna ličnost koja ponekad govori najmudrije stvari usred svojih ludih ispada. Kad “ispravlja nepravde” boreći se protiv vjetrenjača-divova, možda baš tu pokazuje da vidi probleme koje drugi ignoriraju?
Sancho Panza pak dolazi kao savršena suprotnost – prizemljen seljak koji nosi glas razuma u ovom ludilu. Ali (i tu je Cervantesov genij!) čak i taj “razumni” Sancho ostaje vjeran svom ludom gospodaru. Zašto? Možda jer duboko u sebi osjeća da Don Quijoteovi ideali ipak vrijede nešto.
Lik | Karakteristike | Simbolika |
---|---|---|
Don Quijote | Idealist, mršav, visok, mudro-lud | Sukob snova i stvarnosti |
Sancho Panza | Praktičan, prizemljen, vjeran | Glas razuma i pragmatizma |
Dulcineja | Idealizirana ljubav | Nedostižni ideal |
Dulcineja od Tobosa predstavlja ono što psiholozi danas zovu “projekciju” – obična seoska djevojka Aldonza Lorenzo postaje plemenita dama u Don Quijoteovim očima. A Samson Carrasco? On pokušava “liječiti” glavnog junaka prerušavanjem u viteza – ironično koristeći Don Quijoteove vlastite metode protiv njega.
Kroz roman, Don Quijote prolazi veliku psihološku evoluciju – od zanesenosti do gorke spoznaje. Ta transformacija čini ga jednim od najsloženijih likova u svjetskoj književnosti.
Književni elementi

Cervantes nije samo napisao priču o čudnom starcu – stvorio je literarni laboratorij u kojem se svaki element pažljivo koristi kao alat za dublje razumijevanje ljudske prirode.
Sukob mašte i stvarnosti služi kao okosnica cijelog romana. Don Quijote ne samo da čita viteške romane… on ih živi. Kada vidi vjetrenjače kao divove ili krčme kao dvorce, to nije obična halucinacija – to je Cervantesov način da pokaže kako snovi mogu biti opasniji (ili hrabriji?) od stvarnosti.
Element | Funkcija | Primjer |
---|---|---|
Hiperbola | Naglašava jaz između mašte i realnosti | Vjetrenjače kao “divovi” |
Paradoks | Postavlja pitanja o “ludosti” i “mudrosti” | Don Quijoteova “mudra ludost” |
Ironija | Kritizira društvene norme | Viteški ideali u modernom svijetu |
Narativna tehnika – evo gdje Cervantes pokazuje svoj genij! Koristi višestruke razine pripovijedanja s umetnute priče koje ponekad djeluju kao roman u romanu. (Zvuči poznato? Da, tu tehniku koriste i današnji pisci.)
Jezik i stil otkrivaju Cervantesovo majstorstvo – od narodnih poslovica koje koristi Sancho do uzvišenog govora Don Quijotea. Taj kontrast nije slučajan… svaki lik govori svojim jezikom koji odražava njegov svjetonazor.
Ironija se provlači kroz svaku stranicu – Don Quijote pokušava oživjeti davno mrtve ideale u svijetu koji ih je već zaboravio. A tu je i burleskni humor koji čini da se smijemo, ali nas istovremeno tjera na razmišljanje o tome tko je zapravo “lud” u ovoj priči.