Exodus je jedan od najčitanijih romana američkog književnika Leona Urisa koji se redovito pojavljuje na popisima obvezne školske lektire. Ovaj monumentalni roman iz 1958. godine prati dramatičnu priču o nastanku Izraela kroz sudbinu židovskog naroda.
Exodus lektira je složeno književno djelo koje prikazuje židovsku borbu za opstanak i stvaranje vlastite države kroz likove poput Arija Ben-Kanaana i Kitty Fremont, kombinirajući povijesne činjenice s emotivnim osobnim pričama koje učenicima pružaju dublje razumijevanje složenih geopolitičkih odnosa na Bliskom istoku.
Roman ne donosi samo suha povijesna događanja već čitatelje vodi kroz emotivnu putanju koja ih priprema za razumijevanje jednog od najkompleksnijih konflikata moderne povijesti. Pripremite se za analizu koja će vam otvoriti potpuno novu perspektivu na ovo književno remek-djelo.
Uvod u lektiru i pisca
Ah, Leon Uris… ime koje je generacijama srednjoškolaca u Hrvatskoj izazvalo mješovite osjećaje. Neki su ga obožavali zbog dramatičnih priča koje su čitali noću ispod pokrivača, a drugi su… pa, recimo da su mu s manje entuzijazma pristupali. No jedna stvar je sigurna – Uris nije bio običan književnik.
Rođen 1924. u Baltimoru u obitelji židovskih imigranata, Uris je odrastao okružen pričama o borbi za opstanak. Njegov otac je bio papirni trgovac koji je često pričao o svojim korijenima u Poljskoj, a ta obiteljska povijest kasnije će postati temelj za mnoga njegova djela. Kao tinejdžer je napustio školu i pridružio se marincima tijekom Drugog svjetskog rata – iskustvo koje će mu dati autentičnost u pisanju o ratu i ljudskim tragedijama.
“Exodus” (1958) predstavlja Urisov najambiciozniji projekt. Roman od gotovo 600 stranica nije nastao preko noći – autor je tri godine provodio istraživanja u Izraelu, intervjuirajući preživjele Holokausta i svjedoke nastanka židovske države. Ova pentorojna (da, izmislio sam tu riječ) istraga rezultirala je djelom koje spaja povijesnu točnost s emotivnom dubinom.
Zanimljivo je da je Uris prvotno htio postati novinar, što objašnjava zašto njegovi romani čitaju kao dokumentarni trileri. U “Exodusu” se ta novinarska preciznost vidi kroz detaljne opise političkih pregovora i vojnih operacija, ali i kroz intimne portrete likova koji nose težinu cijelog naroda na svojim plećima.
Roman se u hrvatskim školama čita kao obavezna lektira jer pruža uvid u jednu od ključnih priča 20. stoljeća – rađanje moderne države Izrael.
Kratki sadržaj
Urisov Exodus nije tipičan roman koji možete pročitati za vikend—ova priča se proteže kroz desetljeća i kontinente, prateći sudbinu židovskog naroda kroz najteže trenutke moderne povijesti. Evo ključnih točaka koje oblikuju ovu monumentalnu priču.
Uvod
Roman počinje na Cipru 1946. godine, gdje se tisuce židovskih izbjeglica nalaze u britanskim internacijskim logorima. Ove ljude—preživjele iz koncentracijskih logora, raseljene iz istočnoeuropskih zajednica, ratne veterane—veže jedna želja: doći do Palestine i konačno pronaći dom.
Glavni protagonist Ari Ben-Kanaan, pripadnik židovske podzemne organizacije Haganah, dolazi na Cipar s misijom. Njegova zadaća? Organizirati bekstvo 611 izbjeglica s otoka i dovesti ih u Palestinu. No to nije obična operacija—Ari mora pronaći način da preseli ljude koji su već previše puta izgubili sve što su imali.
Tu upoznajemo i Kitty Fremont, amerikanku koja radi kao medicinska sestra u logorima. Kitty se originally nije planirala dugo zadržati na Cipru, ali sudbina Dov-a (mladića koji je preživio Auschwitz) mijenja sve njene planove. Kroz Kittyine oči čitatelji otkrivaju dubinu traume s kojom se nosile izbjeglice, ali i nevjerojatnu snagu volje koja ih pokretala naprijed.
Uris vješto postavlja temelje priče—predstavlja likove koji nisu samo simboli već stvarni ljudi s kompleksnim emocijama, strahovima i nadama. Svaki lik nosi dio šireg mozaika židovskog iskustva tog vremena.
Zaplet
Središnji dio romana razvija se kroz nekoliko paralelnih priča koje se postupno prepliću. Ari Ben-Kanaan uspješno izvršava misiju na Cipru—brod “Exodus” (po kojem je roman dobio ime) dovozi izbjeglice u Palestinu unatoč britanskoj blokadi. Ali to je tek početak.
Roman se vraća u prošlost kroz priču Jossi Rabinskog, Arijevog oca, koji je došao u Palestinu još na početku 20. stoljeća. Jossiova priča otkriva kako su židovski pioniri pretvarali pustinju u plodnu zemlju, grade kibuce i postavljali temelje buduće države. Ove flashback sekvence nisu samo povijesni pregled—one objašnjavaju dublje korijene konflikta koji će eskalirati.
Akiva Ben-Kanaan, Ariji djed, predstavlja još stariju generaciju židovskih doseljenika. Njegov lik prikazuje transformaciju od religioznog učenjaka do pragmatičnog poljoprivrednika koji prihvaća realnost života u Palestini. Kroz Akivinu priču Uris istražuje kako se tradicionalno židovstvo prilagođavalo modernim izazovima.
Paralelno se razvija i priča o arapskim obiteljima poput Ibrahima, koji predstavlja onu stranu konflikta koja se često zanemaruje u popularnoj kulturi. Uris ne prikazuje Arape kao jednodimenzionalne antagoniste—Ibrahim je obrazovan, moderan čovjek koji se našao u nemogućoj situaciji kad se njegov svijet počeo mijenjati.
Napetost raste kad britanska vlada pokušava održati krhki mir između židovskih i arapskih zajednica, dok obje strane pripravljaju oružane sukobe koji će uslijediti.
Rasplet
Kulminacija romana dolazi s Drugim svjetskim ratom i Holokaustom, koji Uris prikazuje kroz osobne priče preživjelih. Karen Hansen Clement, djevojčica koja je preživjela Bergen-Belsen, postaje simbol cijele generacije koja je izgubila djetinjstvo u logorima smrti.
Najdramatičniji trenutak romana događa se kad Ari i ostali članovi Haganaha moraju donijeti tešku odluku—hoće li objaviti nezavisnost Izraela unatoč prijetnji novih ratova? Uris detaljno opisuje noć 14. svibnja 1948., kad je David Ben-Gurion proglasio izraelsku nezavisnost.
Kitty Fremont prolazi vlastitu transformaciju kroz roman. Od američke medicinske sestre koja je slučajno završila u ovom sukobu, postaje netko tko duboko razumije značenje borbe za opstanak. Njena ljubavna priča s Arijem nije tipična romansa—to je veza dvije osobe koje su svoje živote posvetile većoj svrsi.
Finalna bitka za Jeruzalem prikazana je kroz oči običnih ljudi koji su postali vojnici iz nužde. Uris ne romantizira rat—prikazuje ga kao nužno zlo u borbi za opstanak, ali ne skriva ni cijenu koju su svi platili.
Roman završava simboličnim scenama novih imigranata koji pristaju u novoosnovanu državu Izrael, dok se istovremena arapska populacija seli u izbjeglički kampove koji će postati trajno obilježje bliskoistočnog konflikta.
Zaključak
Exodus ne završava klasičnim “happy endom”—Uris je previše pošten pisac za to. Umjesto toga, roman završava s osjećajem da je jedan ciklus završen, a drugi tek počinje. Izrael je osnovan, ali po cijeni koja će odjekivati generacijama.
Kroz lik Arija Ben-Kanaana koji gleda prema budućnosti, Uris poruka je jasna: stvaranje države bilo je tek prvi korak u dugoj borbi za mir na Bliskom istoku. Novi Izraelci nisu više izbjeglice—postali su građani vlastite zemlje, ali s odgovornošću da izgrade nešto bolje od onoga što su ostavili iza sebe.
Kitty Fremont odlučuje ostati u Izraelu i posvojiti Karenu, što simbolizira kako se američki idealizam može uklopiti s bliskoistočnom realnošću. Njena odluka predstavlja nadu da različite kulture mogu pronaći zajednički jezik kroz humanost i razumijevanje.
Roman završava refleksijom o tome kako je židovska dijaspora nakon dvije tisuće godina konačno našla dom, ali postavlja i pitanje—mogu li različiti narodi dijeliti istu zemlju bez krvavih sukoba? Urisova poruka ostaje aktualna: mir nije konačna destinacija već svakodnevni izbor koji mora napravljati svaka generacija.
Exodus tako ostaje više od povijesnog romana—to je priča o tome što znači pripadati nekom mjestu i koliko smo spremni žrtvovati za tu pripadnost.
Tema i ideja djela
Exodus ne govori samo o nastanku Izraela – to je duboka rasprava o tome što znači imati dom i koliko smo spremni žrtvovati za njega. Uris je kroz ovaj roman postavio pitanje koje još uvijek odjekuje: možemo li istovremeno biti i žrtve i osvajači?
Glavna tema: Potraga za nacionalnim identitetom i domovinom. Židovski narod, nakon stoljeća progona i Holokausta, traži svoje mjesto pod suncem. Ali – i tu je Urisova genijalna crta – autor ne prikazuje ovu borbu crno-bijelo. Kroz likove poput Arija Ben-Kanaana vidimo kako se heroji mogu pretvoriti u osvajače, a žrtve u progonitelje.
Roman postavlja tri ključne ideje koje se prepliću:
| Tema | Manifestacija u djelu |
|---|---|
| Ciklična priroda nasilja | Proganjani postaju progonitelji |
| Cijena slobode | Osobne žrtve za kolektivnu dobit |
| Identitet vs. humanost | Kada nacionalnost nadjača ljudskost |
Uris ne idealizira nijednu stranu. Arapski likovi nisu jednostavni “zlikovci” – oni također gube svoje domove. Ibrahim i njegova obitelj predstavljaju drugu stranu medalje, pokazujući kako se jedan narodni san može pretvoriti u tuđu noćnu moru.
Najsnažnija poruka romana? Mir nije konačna destinacija nego svakodnevni izbor. Kroz Kitty Fremont – američku medicinsku sestru koja postaje nenamijenjen svjedok povijesti – čitatelj vidi kako se ideali sudaraju s realnošću. Ona postavlja pitanja koja mnogi ne žele čuti: “Je li vrijedno?”, “Gdje se završava samoobrambanje a počinje osvajanje?”
Exodus ostaje aktualan jer ne nudi jednostavne odgovore. Umjesto toga tjera čitatelje da razmisle o vlastitim predrasudama i definicijama pravde.
Analiza likova
Kad se zaronja u svijet “Exodus”-a, brzo postaje jasno da Uris nije stvarao običajne književne likove – stvorio je žive, kompleksne osobe koje nose težinu povijesti na svojim ramenima.
Ari Ben-Kanaan stoji u centru priče kao prototip novog Židova – snažan, odlučan i spreman boriti se za svoju zemlju. On nije žrtva povijesti, već njen aktivni sudionik. Kroz Arija, Uris pokazuje transformaciju židovskog naroda od proganjanih izbjeglica u borce za vlastitu državu. Međutim, lik nije jednodimenzionalan heroj – njegovi postupci često postavljaju moralna pitanja koja ne nude jednostavne odgovore.
Kitty Fremont predstavlja vanjski pogled na židovske probleme. Kao američka medicinska sestra, ona je most između čitatelja i tragedije židovskog naroda. Kroz njezine oči vidimo postupno razumijevanje složenosti situacije, što pomaže čitateljima koji možda prvi put upoznaju ovu priču.
Posebno snažni su Jossi Rabinsky i Akiva Ben-Kanaan – likovi koji predstavljaju različite generacije židovskih doseljenika. Jossi je pragmatičan kolonist koji gradi temelje budućeg Izraela kroz rad i upornost. Akiva pak utjelovljuje religioznu strast i spremnost na žrtvu za Svetu zemlju.
Uris ne zanemaruje ni arapsku stranu – Ibrahim i njegova obitelj nisu prikazani kao jednostavni antagonisti, već kao ljudi koji također gube svoj dom. Ova višedimenzionalnost čini roman daleko snažnijim od običnih priča o “dobrim” i “zlim” stranama.
Svi likovi dijele zajedničku karakteristiku: svaki nosi svoj dio povijesne traume i svaki mora donijeti teške odluke o budućnosti. Upravo ta ljudskost čini “Exodus” remek-djelom koje nadilazi običnu lektiru.
Književni elementi
Uris je u “Exodus” iskoristio sve klasične elemente koji čine velike romane nezaboravnima. Čini se kako je autor svjesno birao tehnike koje će omogućiti čitateljima da se emocionalno povežu s povijesnim događajima.
Simbolika prožima cijelo djelo—sama riječ “exodus” podsjeća na biblijski izlazak Židova iz Egipta, a brod koji nosi isto ime postaje simbol nade i novog početka. Uris često koristi religijske motive koji se isprepliću s modernim nacionalizmom, stvarajući slojevitu priču koja govori i o duhovnosti i o politici.
Narativna struktura romance je posebno zanimljiva jer Uris ne slijedi linearnu kronologiju. Umjesto toga prebacuje se između različitih vremenskih perioda i perspektiva, što čitateljima omogućuje da postepeno shvate složenost situacije. Ova tehnika—poznata kao “mozaička struktura”—čini da se svaki lik osjeća kao dio veće slike.
Dijalog je jedan od Urisovih najjačih alata. Kroz razgovore između Arija i Kitty, između Židova i Arapa, autor prikazuje kulturne razlike bez da pada u stereotipe. Njegovi likovi ne govore kao politički panfleti, već kao pravi ljudi s pravim strahovima i nadama.
Konflikt u romanu nije samo vanjski (rat između naroda) već i unutarnji. Svaki lik se suočava s osobnim dilemama koje reflektiraju veće povijesne sukobe. Kitty se bori između svoje američke racionalne prirode i emocionalne povezanosti s židovskim problemima, dok se Ari pita može li biti i borac i čovjek istovremeno.
