Molièreova komedija “Tartuffe” predstavlja jednu od najznačajnijih satiričnih drama u svjetskoj književnosti koja nepokoljebiivo razotkriva ljudsku licemjernost. Ovo remek-djelo iz 17. stoljeća i dalje odzvanja snažno u suvremenom društvu svojom bezvremenskom porukom o manipulaciji i religijskom fanatizmu.
“Tartuffe” je satirična komedija Molièrea koja kroz lik lažnog pobožnjaka kritizira licemjernost, manipulaciju i slijepo povjerenje u religijske autoritete, prikazujući kako jedan čovjek može uništiti cijelu obitelj svojim prevarama.
Studenti koji se susreću s ovom lektirom često se pitaju zašto je Molière odabrao baš religiju kao metu svoje satire i kako je uspio stvoriti lik koji je postao sinonimom za licemjerje u cijeloj Europi. Analiza glavnih likova, društvenog konteksta i književnih postupaka otkrit će zašto je ova drama izazvala toliko kontroverzi da je bila zabranjena gotovo pet godina.
Uvod u lektiru i pisca
Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji pod pseudonimom Molière, možda je bio najveći dramaturg koji se ikad usudio zabosti nož u srce društvenih konvencija. Rođen 1622. godine u Parizu, ovaj teatralni genij je od običnog tapetarskog sina postao dramaturgom koji je promijenio lice evropskog teatra zauvijek.
Što čini “Tartuffe” toliko posebnim? Pa, zamislite da netko uzme ogledalo i bezobzirno ga usmjeri prema najgorim ljudskim manama… ali na način koji vas tjera da se smijete kroz suze. Molière je 1664. godine stvorio djelo koje je bilo toliko oštar da ga je Luj XIV zabranio na pet punih godina!
Drama prati priču o Orgonu, obiteljskom patrijarhu koji potpuno pada pod čini lažnog vjerskog učitelja. Zvuči poznato? Trebalo bi – tema manipulacije i slijepog vjerovanja još je uvijek živa kao nikad. Molière je majstorski kombinirao:
- Klassicističku strukturu s modernim psihološkim uvjetima
- Satiru koja reže dublje od kirurškog skalpela
- Komičnu ironiju koja razotkriva najcrnje ljudske tajne
Zanimljivo je kako Molière nikad nije htio samo nasmijati publiku (iako je u tome bio apsolutni majstor). Njegova misija bila je educirati kroz smijeh – pokazati kako manipulatori poput Tartuffea mogu uništiti cijele obitelji kad se slijepo vjeruje njihovim “svetim” riječima.
Drama ostaje aktualna jer… pa, koliko poznajete ljudi koji se predstavljaju kao nešto što nisu?
Kratki sadržaj
Ova remek-djela klasicizma prati priču o obitelji koju gotovo uništi lažni pobožnjak. Drama se odvija kroz četiri ključne faze koje otkrivaju kako manipulacija može razdvojiti najblže.
Uvod
Orgon živi mirnim obiteljskim životom dok se ne susretne s Tartuffeom — čovjekom koji se predstavlja kao pobojan učitelj i duhovni vodič. Ovaj tajanstveni stranac brzo osvaja Orgonovo povjerenje kroz prividno pobožno ponašanje i religijske propovijedi. Orgon postaje toliko očaran Tartuffeom da ga pozove u svoj dom kao gosta.
Situacija se dodatno usložava kada Orgon odluči da će Tartuffe postati član obitelji. Bez obzira na protivljenje svoje djece Damisa i Mariane te svoje žene Elmire, Orgon je čvrsto uvjeren da je Tartuffe savršen čovjek. Njegova slijepa odanost ovom lažnom pobožnjaku počinje stvarati napetosti u domu.
Tartuffe majstorski glumi ulogu skromnog i pobožnog čovjeka pred Orgonom. Međutim, kada je Orgon odsutan, Tartuffe pokazuje svoje pravo lice — pokušava zavesti Elmire i otkriva svoje pohlepne namjere. Ostali članovi obitelji jasno vide kroz njegovu masku, ali Orgon odbija slušati njihova upozorenja.
Drama postavlja pitanje koje i danas ostaje aktualno: kako prepoznati manipulatora koji koristi religiju i moral kao alate za vlastitu korist? Molière vješto gradi napetost kroz kontrast između Tartuffeove javne pobožnosti i privatnih namjera.
Zaplet
Situacija eskalira kada Orgon najavljuje da će svoju kći Mariane udati za Tartuffea. Ova vijest šokira cijelu obitelj — Mariane je već obećana mladom Valeriju, a ideja braka s licemjernim manipulatorom je odvratna. Damis, Orgonov sin, pokušava intervenirati i otkriva očevu lože o Tartuffeovim pravim namjerama.
Napetost dosže vrhunac kada Damis prisluškuje razgovor između Tartuffea i Elmire. On čuje kako Tartuffe pokušava zavesti svoju maćehu i odmah juri reći ocu istinu. Međutim, Tartuffe je pametniji nego što se čini — on okreće situaciju u svoju korist pred Orgonom.
Umjesto da se brani od optužbi, Tartuffe pred Orgonom glumi ranjenog svetca. Tvrdi da ga Damis lažno optužuje jer mu smeta njegova pobožnost. Orgon, potpuno zaslijepljen Tartuffeovom manipulacijom, vjeruje lažnom pobožnjaku umjesto vlastitom sinu.
Posljedice su katastrofalne — Orgon izbacuje Damisa iz kuće i lišava ga nasljedstva. U gnevu donosi još drastičniju odluku: sve svoje imanje prepušta Tartuffeu. Ova odluka praktički stavlja cijelu obitelj na milost i nemilost manipulatoru koji je uspio potpuno kontrolirati obiteljskog patrijarha.
Rasplet
Elmire odluči uzeti stvari u svoje ruke i dokazati mužu tko je Tartuffe zaista. Ona osmišljava plan koji će jednom zauvijek otkriti lažnog pobožnjaka. Elmire traži od Orgona da se sakrije ispod stola i slusa razgovor koji će povesti s Tartuffeom.
Tijekom ovog presunog razgovora Tartuffe konačno pokazuje svoje pravo lice. Misli da je nasamo s Elmire pa otkriva svoje pohlepne i razvratne namjere. Pokušava je zavesti i govori stvari koje potpuno protururječe slici pobožnog čovjeka koju je gradio mjesecima.
Orgon, skriveni ispod stola, čuje sve. Šok je ogroman — čovjek kojem je bezgranično vjerovao i kome je povjerio svoju obitelj i imanje otkriva se kao pravi manipulator. Orgon konačno shvaća koliko je bio slij i kako je Tartuffe igrao s njegovima emocijama.
Kada Orgon izađe iz skrivališta i suči se Tartuffeu, situacija postaje još dramatičnija. Tartuffe otkida masku i pokazuje da je daleko opasniji nego što je itko mogao zamisliti. Budući da mu je Orgon već prebao sve imanje, Tartuffe ima zakonsko pravo na kuću i može izbaci obitelj na ulicu.
Zaključak
Kada situacija izgleda beznadežno, dolazi do neočekivanog obrata koji mijenja sve. Predstavnik kraljevske vlasti stiže s nalozima koji će zapečati Tartuffeovu sudbinu. Ispostavlja se da je Tartuffe već poznat vlastima kao prevarant i manipulator s dugom poviješću kaznenih djela.
Kralj Luj XIV, kroz svojeg predstavika, demonstrira mudrost i pravdu. On ne samo da oslobađa Orgoovu obitelj Tartuffeove vlasti već i kažnjava lažnog pobožnjaka za sva njegova zloća. Ova intervecija predstavlja Molièreovu poruku o važnosti mudre vlasti koja štiti civine od manipulatora.
Obitelj se ponovno ujedinjuje kada Orgon shvaća koliko je griješio. Damis se vra u kuću i dobiva oproštenje, dok se Mariane može udati za svog ljubljenog Valerija umjesto za Tartuffea. Elmire dobiva priznanje za svoju mudrost i hrabrost u raskrikavanju istine.
Drama završava s važom lekcijom: slijepo povjerje i religiozni fanatizam mogu biti eksni koliko i otvorena zloba. Molière pokazuje da prava pobožnost ne zahtijeva vanjsko pokazivanje već se o čini kroz djea i misan o drugima. Tartuffe ostaje vječno upozorenje na opasnosti manipulacije i važnost kritičkog misljenja.
Tema i ideja djela
Ono što stvarno čini “Tartuffe” bezvremenskim remek-djelom? Molière je uhvatio ljudsku prirodu u njezinoj najgorozloj verziji — i to tako suptilno da i danas prepoznajemo Tartuffe-ove svugdje oko sebe.
Glavna tema ove drame je… pa, licemjerstvo u svojoj najčišćoj formi. Ali ne samo bilo koje licemjerstvo — ono koje koristi religiju kao masku za vlastitu korist. Molière je bio prilično hrabar (neki bi rekli lud) što se uhvatio u koštac s ovom temom u 17. stoljeću, kada je Crkva imala golemu moć.
Drama razotkriva kako lažna pobožnost može biti najmoćnije oružje manipulacije. Tartuffe ne glumi samo pobožnog čovjeka — on perfektno balansira između skromnosti i oholosti, između molitvi i pohlepe. (Kakav majstor psihologije, ovaj Molière!)
Orgonova obitelj postaje poligon za istraživanje jedne ključne ideje: kako slijepa vjera u autoritet može razoriti sve što volimo. Orgon ne vidi šumu od drveća jer je potpuno zaslijepljen Tartuffeovim “svetošću”. Molière nam pokazuje da najveće zlo često dolazi u najljepšem pakiranju.
Posebno je zanimljivo kako autor povezuje privatnu sferu s javnom — Orgonova obiteljska kriza postaje odraz šireg društvenog problema. Kada ljudi prestanu koristiti vlastitu pamet i prepuste se “duhovnim vođama”, posljedice mogu biti katastrofalne.
Ova drama je također i prikaz sukoba generacija — mlađi likovi (Damis, Mariane) instinktivno prepoznaju Tartuffeovu laž, dok stariji Orgon bježi od stvarnosti u lažni osećaj sigurnosti. Zvuči poznato, zar ne?
Analiza likova
Molière je stvorio galeriju likova koji funkcioniraju kao savršeno uštimani satovi – svaki ima svoju ulogu u otkrivanju ljudskih slabosti. Tartuffe se izdvaja kao majstorski osmišljen antagonist koji manipulira religijom za vlastite ciljeve. On nije samo običan varalica… već pravi psiholog koji čita ljudske slabosti kao otvorenu knjigu.
Orgon predstavlja tragikomičnu figuru patrijarha koji gubi kontrolu nad vlastitim domom. Njegova opsjednutost Tartuffeom nije samo naivnost – to je bijeg od odgovornosti. Kada mu svi oko njega govore da griješi, on se još dublje zakopava u svoja uvjerenja (zvuči poznato, zar ne?).
Elmire, Orgonova žena, pokazuje se kao najinteligentnija osoba u kući. Dok ostali vrište i gestikuliraju, ona osmišljava plan koji će konačno otvoriti mužu oči. Njena strategija zavođenja Tartuffea je remek-djelo – koristi njegovu pohlepu protiv njega samog.
Cleante, Orgonov šurjak, funkcionira kao glas razuma kroz cijelu dramu. On je onaj koji pokušava razgovarati s Orgonom, ali – kao što često biva s dobrim savjetima – nitko ga ne sluša dok nije prekasno.
| Lik | Uloga | Ključna karakteristika |
|---|---|---|
| Tartuffe | Antagonist/manipulator | Lažna pobožnost |
| Orgon | Protagonista tragičkih crta | Slijepa opsjednutost |
| Elmire | Glas razuma i strategije | Praktična inteligencija |
| Cleante | Moralna svijest | Umjerenost i mudrost |
Mlađi likovi – Mariane i Damis – predstavljaju nove generacije koje instinktivno prepoznaju laž. Damis eksplozivno reagira na nepravdu, dok se Mariane bori između poslušnosti i vlastite sreće. Njihove reakcije pokazuju da mladi nisu tako lako prevarljivi kao što stariji misle.
Književni elementi
Molière je u “Tartuffeu” iskombinirao književne tehnike kao da priprema savršenu salatu – svaki sastojak ima svoju ulogu. Dramska struktura prati klasičnu alexandrinsku tradiciju s pet čina, ali ono što je stvarno genijalno? Način na koji autor gradi napetost kroz ironiju situacije.
Znate kad gledate horor film i vrišćete na glavnog lika da ne ulazi u podrum? Ista stvar se događa s Orgonom. Mi vidimo što Tartuffe radi, ali Orgon je slep ko šišmiš u podne. Ta dramska ironija čini svaku scenu još napetijom.
Karakterizacija je Molièreova majstorska vještina. Tartuffe nije jednodimenzionalni negativac – on je slojevi na slojevima. Svoje licemerstvo skriva iza religijskih fraza kao Instagram influencer iza filtera (ups, anakronizam… ali shvaćate poantu!).
| Književni element | Funkcija u drami |
|---|---|
| Alexandrinski stih | Daje dostojanstvo i ritam |
| Dramska ironija | Pojačava napetost |
| Karakterizacija | Otkriva ljudske slabosti |
| Komički pripovjedač | Olakšava ozbiljne teme |
Simbolika religije prožima cijelo djelo – nije slučajno što Tartuffe koristi baš vjeru kao alat manipulacije. Molière nije napadao religiju per se, već njezino zlouporabljavanje.
Jezik likova također otkriva njihove karaktere. Tartuffe govori u visokim tonovima kad glumi svetaca, ali se njegov stil mijenja kad pokazuje prave namjere. Cleante, s druge strane, govori jednostavno i razložno – on je onaj prijatelj koji vas uvijek dovede na zemlju kad poletite u oblake.
Tempo drame je poput roller coastera – počinje polako, ali svaki čin ubrzava ka dramatičnom vrhuncu. A taj kraljewski deus ex machina na kraju? Možda djeluje malo nategnuto, ali u Molièreovo vrijeme to je bila pametna književna strategija.
